Podgoričkom premijerom predstave „Da Da Šekspir” reditelja Petra Pejakovića i zvanično je počela sa radom Dječja scena Crnogorskog narodnog pozorišta. Komad „Da da Šekspir” prvi put je izveden u avgustu u okviru KotorArta, u sklopu obilježavanja 400. godišnjice Šekspirove smrti i stogodišnjice pojave Dadaizma.
U komadu zamišljenom da djeci uzrasta od deset godina i naviše ukaže na život, odnosno neke sporne životne situacije s kojima su se već susreli ili će ih tek dočekati u jednom trenutku odrastanja, očigledno nadahnuti punom salom, raspoloženo su igrali Slaviša Grubiša, Momčilo Otašević, Sanja Popović, Jelena Simić, Kristina Stevović i Mišo Obradović.
A djeca? Bez trunčice glume, iskreno, od početka do kraja komentarisali su scene, bili oduševljeni, zapitani, u jednom momentu i uznemireni. Uznemirila ih je scena vršnjačkog nasilja koju su izveli Kristina Stevović kao nasilnik i Slaviša Grubiša, koji igra dječaka koji trpi nasilje. U ovu scenu reditelj i glumci, koji potpisuju autorstvo komada, unijeli su nažalost svakodnevicu naše djece i mladih – nasilje podstaknuto oštrim socijalnim razlikama koje generira izrazitu bahatost. Da smo našoj djeci stvorili mnogo gori svijet nego što zamišljamo vidjelo se upravo po sporadičnom plaču u sali i komentarima: „kako bi ovu malu išamarala”; „ona je zla”…
Uz ocjenu da je predstava bila zanimljiva, djevojčica Mirja Gegović ocjenjuje da je scena nasilja, koja je izazvala najviše reakcija vjerno opisala stvarnost.
- To je dosta česta scena i odvija se skoro svako dan. Nije mi drago kad to vidim, ali ovdje je predstavljeno da se nasmijemo, pa je lakše, ali je nasilje koje viđamo svaki dan stvarno istinski predstavljeno – kazala je Mirja Gegović.
Mališani su reagovali i na scenu ljubljenja, ali manje i mnogo mirnije. Jer, i pored predrasude koju gajimo o današnjoj djeci i odraslima, izgleda da je to rjeđa pojava nego nasilje. Ipak, kazala je simpatična Mirja, to je bila jedna od najzanimljivijih scena.
Koliko god bilo spornih momenata u ovoj predstavi ipak, „Da Da Šekspir”, Pejaković i ekipa su pogodili jer, kako reče ova simpatična djevojčica „uvijek je zanimljivo proživljavati nova iskustva”.
- I družiti se sa svima, koliko god ljudi bili različiti od vas. Bitno da smo zajedno i da se zabavljamo – poručila je Mirja.
Najvažniji događaj je po Pejakoviću što je dječja publika napokon ušla u Crnogorsko narodno pozorište.
- Ovo posmatram kao istorijski čin. To što je centralna pozorišna kuća jedne zemlje formirala scenu za djecu presedan je ne kod nas, nego u regionu. Činjenica da su se oko ovog projekta opkupili CNP, Gradsko pozorište, Kotor art i kotorski Kulturni centar mnogo znači – ocijenio je reditelj.
Pejaković je rekao da je „Šekspir i razumljiv i nerazumljiv ne samo djeci, nego svakom”, i da to nije želio da izbjegne.
- Mi smo htjeli da postavljamo pitanja i kad god ova predstava bude igrala imaćemo organizovane razgovore sa djecom poslije spuštanja zavjese. Tada ćemo zapravo vidjeti njihove reakcije. Nismo željeli ništa da uljepšavamo, jer život nije takav. Mislim da djeca treba da vide šta se događa. Treba da prođe dosta vremena dok se ne naviknemo na to da pravimo predstave za bebe, djecu do deset i od deset godina. To je kao u školi, ne dajete u prvom razredu da uči iz udžbenika za osmi razred. To je dug put i treba ljudi da se naviknu – kazao je Pejaković i poručio da uvijek treba imati na umu da djeca zaslužuju više i bolje nego odrasli.
Posebnu pohvalu treba odati autoru scenskog pokreta Dušanu Muriću, bez čijih ideja ova predstava ne bi imala ovakav tok, kao i scenografskim rješenjima Pejakovića i njegovog asistenta režije Mirka Radonjića. Treba reći da je Olivera Gajić pokazala kako se sa malo sredstava dobije izuzetan kostim. S.Ć.


NE nasilju, DA za ljubav

Slaviša Grubiša, koji je imao najviše interakcije sa publikom, istakao je da slične reakcije kotorskih i podgoričkih mališana govore da je predstava pogodila suštinu.
- Najteže je napraviti predstavu koja će progovoriti o današnjim problemima, kao što su problem odrastanja i vršnjačko nasilje. Kako dosta radim s djecom znam da je to najteže dočarati i objasniti im. Ljubav i nasilje prepoznaju, ali im je najteže to objasniti. Čak lakše prihvataju nasilje nego ljubav, nažalost. Upravo smo htjeli da im pokažemo kako ne treba. Bili smo na velikim mukama kod scene koja govori o nasilju. Na kraju smo se okupili oko rješenja koje ste vidjeli, dakle da na kraju imamo pozitivnu poruku i da im poručimo kako treba reagovati ako se desi njima ili nekom iz njihovog okruženja.